Urologija (od grčkog οὖρον ouron „urin” i -λογία -logia „studija”), takođe poznata kao genitourinarna hirurgija, klinička je grana koja se bavi oboljenjima urinarnih organa (bubreg, ureteri, mokraćna bešika i uretra) kao i genitalnih organa muškarca (penis, testisi, epididimi, prostata).

Urinarni i reproduktivni traktovi su blisko povezani, i poremećaji obično utiču na oba. Stoga glavni spektar poremećaja kojima se bavi urologija se javlja u domenu urogenitalnog sistema. Urologija kombinuje upravljanje medicinskim (i.e., nehirurškim) stanjima, kao što su infekcije mokraćnih puteva i benigna uvećanja prostate, sa upravljanjem hirurškim stanjima kao što rak bešike ili prostate, kamenje u bubrezima, kongenitalne abnormalnosti, traumatske povrede, i stresna inkontinencija.

Urološke tehnike obuhvataju minimalno invazivne robotske i laparoskopije, laserske operacije, i druge navođene procedure. Urolozi su obučeni da koriste otvorene i minimaljno invazivne hirurške tehnike, koristeći ultrazvučno navođenje u realnom vremenu, svetlovodnu endoskopsku opremu, i razne lasere u tretmanu višestrukih benignih i maliglignih stanja. Urologija je blisko srodna sa (i urolozi često sarađuju sa lekarima iz drugih oblasti) onkologijom, nefrologijom, ginekologijom, andrologijom, pedijatrijskom hirurgijom, kolorektalnom hirurgijom, gastroenterologijom, i endokrinologijom.